II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14 i 59/17) radi zaštite materinstva, njege novorođenog djeteta i njegova podizanja te usklađenja obiteljskog i poslovnog života propisuje se pravo roditelja i njemu izjednačene osobe koja se brine o djetetu, na vremenske i novčane potpore, uvjeti i način njihova ostvarivanja i financiranja te djelokrug tijela nadležnih za provedbu ovoga Zakona. Također propisuju se visine i način dodjele rodiljnih odnosno roditeljskih potpora. Dosadašnja primjena važećeg zakonodavnog okvira nije postigla svoju svrhu poticanja pronatalitetne politike, već je naprotiv trend iz godine u godinu sve lošiji u vidu broja rođene djece te broja korisnika potpora. Žene su i dalje stigmatizirane na tržištu rada, a obitelji se nerijetko nalaze na granici siromaštva tijekom ženinog izbivanja s radnog mjesta uslijed rođenja djeteta. Kada se broj djece u obitelji povećava financijska nesigurnost i negativne posljedice imaju još veći utjecaj kod planiranja obiteljskog života. Može se nedvojbeno ustvrditi da je najveći razlog loše demografske slike financijska nesigurnost i loše postavljena obiteljska politika. U velikom broju demografskih mjera i inicijativa zanemaruje se položaj baka i djedova, dok u praksi njihov doprinos u organiziranju i usklađivanu obiteljskih i poslovnih obveza itekako ima veliki utjecaj i važnost. Slijedom svega navedenog smatra se nužnim razvijati demografske mjere i to sustavnijim financijskim izdacima koji bi zapravo bili podrška obitelji kod odluke o širenju obitelji. Potrebno je osiguravati mehanizme koji ili olakšavaju organizaciju skrbi o djetetu ili izravno financijski pomažu, što je primjer kod svih vrsta novčanih potpora predviđenih ovim Zakonom. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o kretanju broja djece i korisnika doplatka za djecu u razdoblju od 2015. do 2017. godine razvidan je kontinuirani pad broja korisnika doplatka za djecu u proteklom razdoblju. Naime prosječan broj korisnika doplatka za djecu u 2015. bio je 187 487 za prosječan broj djece od 351 340. U 2017. prosječan broj korisnika doplatka za djecu bio je 153 258 korisnika za prosječan broj djece od 291 906, što uključuje i korisnike obuhvaćene primjenom propisa EU kao i pronatalitetnog dodatka. Prosječan broj korisnika pronatalitetnog dodatka u 2015. bio je 40 358, a u 2017. 35 397 korisnika. Evidentno je da broj korisnika doplatka za djecu kontinuirano pada, stoga je nužno osigurati demografske mjere koji bi ovaj negativan trend zaustavile te sukcesivno pokrenule nove pozitivne trendove. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o rodiljnim naknadama osigurava se svim majkama minimalan iznos od 3.991,00 kn novčane potpore za prvu godinu života djeteta. Ovim putem, uz druge demografske mjere, želi se osigurati minimalni standard koji načelno osigurava financijsku sigurnost majke odnosno obitelji. Cilj je da se svim majkama osigura financijska podloga koja bi zadovoljila minimalne izdatke ne samo u smislu troškova povezanih s novim članom obitelji već i ostalih životnih obveza koje su postojale i prije rođenja djeteta te ne prestaju dolaskom novog člana. Bitno je da majke mogu u miru i sigurnosti posvetiti se odgoju i razvoju djeteta, a da se pri tome ne ugrožava financijska stabilnost cijele obitelji odnosno kućanstva. Ovom idejom rukovode se svi roditelji prilikom planiranja obitelji i smatramo kako bi upravo država s poticajnim mjerama, u ovakvoj lošoj demografskoj klimi, trebala biti ta koja će olakšati financijski aspekt roditeljstva, u prvoj godini života (ili u prve tri kod blizanaca, trećeg ili svakog slijedećeg djeteta). Bolji materijalni uvjeti poboljšat će među ostalim zdravstveno i opće stanje djeteta i majke, što će pozitivno utjecati i na sveukupno društvo s obzirom na smanjeni pritisak na zdravstveni sustav. Kod razmatranja raznih modela i demografskih mjera posebno smo uzeli u obzir činjenicu kako žene rade puno češće bez kontinuiteta te su među ženama u radnom odnosu česti ugovori na određeno vrijeme. Također određeni iznosi uz plaću se isplaćuju kao dodatak u sezoni ili u vidu putnog troška a isto ne ulazi izračun porodiljne naknade. Isto tako žene su te koje su često zaposlene sezonski u turizmu, te samim time odluku o trudnoći odgađaju radi nepovoljnih financijskih uvjeta i nerijetko znaju čekati ne bi li ostvarile maksimalne prihode po osnovi naknade. Uz sve izazove koje majčinstvo i obiteljski život nose danas, ovim izmjenama smo htjeli pojednostaviti samu administrativnu proceduru i smanjiti broj procedura, broj koraka i institucija u samom postupku. Ako želimo da demografska obnova bude uspješna, demografske politike trebaju biti usmjerene prema nizu pitanja koja se odnose na žene, posebice osiguranja pune i stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca na tržištu rada. Kroz mjeru koja omogućuje obitelji primanje mjesečne naknade u iznosu od 70% proračunske osnovice odnosno 2.328,00 kuna tijekom druge i treće godine života djeteta, i to ako se roditelji odluče vratiti na posao, doprinijelo bi se ostvarenju boljih radnih uvjeta i većoj jednakosti prilika na tržištu rada kad su u pitanju žene. Visokoobrazovane žene, koje sudjeluju na tržištu rada, ulažu više truda, rada i vremena u napredovanje, te upravo zbog onoga što ulažu ne mogu si priuštiti izbivanje s radnog mjesta, odnosno tržišta rada, u periodu od tri godine koliko je predviđeno za blizance i treće i svako dijete nakon njega. Bitno je imati na umu da je danas više nego ikad ranije, odluka o proširenju ili zasnivanju obitelji vezana uz financijsku sigurnost, a istu osigurava i donosi upravo sigurno zaposlenje. Prema izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2017. godine rođeno je najmanje djece u zadnjih sto godina. Demografska obnova je pitanje svih pitanja, no da bi se nju potaklo potrebno je osigurati ekonomsko osnaživanje žena u društvu, osigurati stvarnu ravnopravnost, a ne samo deklaratorne i formalne podrške. Predložene zakonske izmjene usmjerene su na osnaživanje slobode i prava žena na ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada. U navedenom izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017.godinu uočeno je također da izostaje jedinstvena i sustavna nacionalna politika u području formalne skrbi za djecu, osobito cjelodnevne skrbi za djecu do treće godine sve je prepušteno jedinicama lokalne samouprave iz čega proizlaze usluge različite kvalitete i cijene istih. Dostupni podaci govore kako u 2017.godini je svega 0,31% očeva koristilo rodiljni dopust, a svega 4,47% očeva je koristilo roditeljski dopust. Isto ukazuje da još uvijek majke su te koje izostaju s posla uslijed korištenja rodiljnih i roditeljskih dopusta pa posljedično tome uslijed izbivanja s posla slabije napreduju, nerijetko bivaju i kažnjene od strane poslodavca da im se više ne produžuju ugovore o radu na određeno vrijeme. Niže plaće, a samim time i niže uplate u mirovinsko osiguranje doprinosi povećanju od rizika od siromaštva za žene u trećoj dobi. Ovim izmjenama Zakona predviđeno je da vremenske potpore i pripadajuću naknadu plaće ili druge novčane naknade mogu umjesto majke, odnosno oca djeteta ostvarivati baka ili djed djeteta. Isto je predloženo u svrhu osiguravanja i organiziranja obiteljskog i poslovnog života obitelji, obzirom da je razvidno da očevi nedovoljno koriste pravo na roditeljski dopust ili druge vremenske potpore te teret podizanja i brige oko obitelji razvidno je iz dostupnih podataka pada na žene. Uloga žena u našem društvu je da je žena tradicionalno njegovateljica u obitelji, međutim potrebno je osigurati adekvatan pravni okvir i materijalnu podršku ženi te osigurati jednake prilike na tržištu rada, uz priliku za profesionalno samoostvarenje i uz odluku o majčinstvu. Smatramo da se ovakvim izmjenama zakona dodatno stimulira demografska pronatalitetna politika, žena se stavlja u ravnopravniji položaj na tržištu rada te se osigurava financijska stabilnost obitelji.
