II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU 1. Ocjena stanja Napredak znanosti i medicinske struke doveo nas je do nedvojbene činjenice da život ljudskog bića počinje začećem, spajanjem muške i ženske spolne stanice. To je vidljivo i u Rješenju broj U-I-60/1991 i dr. od 21. veljače 2017., kojeg je Ustavni sud Republike Hrvatske donio na temelju podnesenih prijedloga za ocjenu suglasnosti važećeg Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece („Narodne novine“ broj 18/78, 31/86, 47/89 i 88/09) s Ustavom Republike Hrvatske. U tom Rješenju, u točki 6) Stručnjaci s područja medicinske etike između ostalog stoji: „S medicinskog stajališta, u etičkom i stručnom aspektu, nema nikakvog opravdanja za prekid trudnoće zdravog ploda na zahtjev zdrave trudnice“. Također, biološka je činjenica da je oplođena stanica (zigota) polovicu svojeg genetskog materijala „dobila“ iz ženske spolne stanice, odnosno od majke, a drugu polovicu iz muške spolne stanice, odnosno od oca. Dakle, spajanjem muške i ženske spolne stanice nastaje novo ljudsko biće koje ima jedinstven genetski zapis, različit od genetskog zapisa majke. Stoga, kad govorimo o zigoti, blastocisti, embriju ili fetusu, potpuno je pogrešno govoriti o dijelu „tijela žene“, jer se ne radi o nekom organu ženskog tijela već o drugom ljudskom biću koje, s obzirom na prirodne predispozicije, živi i raste devet mjeseci u tijelu žene. S obzirom da je pobačaj u Republici Hrvatskoj prema važećem Zakonu moguće izvršiti do desetog tjedna nakon začeća, u Hrvatskoj postoji navika mogućnosti izvršenja pobačaja. Zbog toga se ovo pitanje pokušava prikazati kao svjetonazorsko i kompleksno pitanje. Ipak, s obzirom da se radi o vrlo važnom pitanju, o pitanju života i smrti, donošenje zakona koji će regulirati ovo pitanje ne smije pasti u klopku donošenja daljnjih odluka isključivo na temelju dosadašnjih praksi, mišljenja i navika, već se mora temeljiti na činjenicama i novim znanstvenim spoznajama. U točki 42. već spomenutog Rješenja, Ustavni sud ističe: „Članak 21. stavak 1. Ustava propisuje da svako ljudsko biće ima pravo na život. Članak 21. prvi je članak naveden u odjeljku 2. Osobne i političke slobode i prava, glave III. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pravo na život preduvjet je svim ostalim pravima jer sva ostala ljudska prava i slobode iz njega proizlaze“. Dakle, pravo na život ljudskog bića jače je i važnije od prava na privatnost kojim žena odlučuje hoće li roditi ili ne. Ustavni sud nije važeći Zakon proglasio protuustavnim jer je rekao da nije ingerencija Ustavnog suda da određuje kad počinje život ljudskog bića, odnosno da određuje jesu li embrij i fetus ljudska bića. Ustavni sud smatra da zakonodavac, odnosno Hrvatski sabor treba utvrditi kada počinje život ljudskog bića. Takvo je i mišljenje Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu u kojem se poziva na francusku i španjolsku praksu: „držimo da Ustavni sud Republike Hrvatske treba odluku o tome kada počinje život ostaviti Hrvatskom saboru temeljem načela diobe vlasti i Ustavom utvrđene podjele nadležnosti. Hrvatski sabor samo, i jedino on, treba reći kada počinje pravo na život.“ U Konvenciji o pravima djeteta iz 1989. godine ističe se: zaštita i briga za dijete „uključujući pravnu zaštitu prije kao i poslije rođenja“, „Države ugovornice priznaju da svako dijete ima prirođeno pravo na život“ (članak 6. stavak 1. Konvencije) i „Države ugovornice osigurat će u najvećoj mogućoj mjeri opstanak i razvoj djeteta.“ U skladu s navedenim, ovaj prijedlog Zakona utvrđuje, ili bolje rečeno potvrđuje znanstvenu činjenicu, da život ljudskog bića počinje začećem. Na taj način ovaj Zakon u potpunosti štiti život nerođenog ljudskog bića jer će se nerođenom ljudskom biću pristupati na istovjetan način kao i prema onom rođenom, sukladno članku 21. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske „Svako ljudsko biće ima pravo na život“. Donošenjem ovog Zakona učinit će se značajan korak prema humanijem društvu. Ovim Zakonom regulira se i mogućnost pobačaja kad se medicinski utvrdi da je trudnici trudnoćom neposredno ugrožen život. Također, ovim se Zakonom regulira i pitanje edukacije o znanstvenim spoznajama o početku ljudskog života, o dostojanstvu i pravima svakog ljudskog bića, o odgovornom spolnom ponašanju, o odgovornom roditeljstvu i načinima planiranja obitelji. Zakonom se regulira i pitanje savjetovanja parova i žena s neželjenom trudnoćom.