II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE Ovršno zakonodavstvo u RH pati od brojnih manjkavosti koje uzrokuje nezadovoljstvo velikog broja građana i domaćih pravnih osoba te neučinkovitost sustava prisilne naplate. Nedavno su te manjkavosti izazvale nezadovoljstvo i građana drugih država članica Europske unije što je posljedično rezultiralo presudama Suda EU kojim je ocijenjena neusuglašenost uloge javnih bilježnika u ovršnom postupku s odredbama prava EU. Osobito je veliko nezadovoljstvo u načinu određivanja troškova postupka i tijeka zakonskih zateznih kamata te način sudjelovanje Financijske agencije (FINA). U konačnici navedeno otežava i naplatu izvornog potraživanja ovrhovoditelja te generira problem blokiranih građana i poslovnih subjekata. Prema podacima s kraja kolovoza 2018.god. ukupno je blokirano 279 529 građana i 20 826 poslovnih subjekata. Ovršnim zakonom koji je trenutno na pravnoj snazi („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17.; dalje u tekstu OZ/12) uređen je postupak prisilnog ostvarenja tražbina i postupak dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog osiguranja tražbina te se njime uređuju i materijalnopravni odnosi koji se zasnivanju na temelju ovršnih postupaka. Zajedno sa Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18.) čini zakonodavni okvir za provedbu izvansudske ovrhe, koju u najvećoj mjeri provodi Financijska agencija. Hrvatsko ovršno zakonodavstvo od stupanja na pravnu snagu prvog Ovršnog zakona koji je usvojen 28.6. 1996. (Narodne novine“ broj 57/96), doživjelo je više od dvadesetak značajnijih izmjena. Unatoč tome navedene manjkavosti nisu do sad uspješno ispravljene. Sud Europske unije je dvije odluke u predmetima Pula Parking d.o.o. protiv Svena Klausa Tederahna, C-551/15 od 9. ožujka 2017. i Ibrica Zulfikarpašić protiv Slavena Gajera, C-484/15 od 9. ožujka 2017. utvrdio da postojeći sustav ovrhe temeljem vjerodostojne isprave kad ulazi u doseg prava EU nije s njime usuglašen, što je onemogućilo provedbu ovrhe na temelju vjerodostojne isprave protiv subjekata drugih država članica EU i Europskog gospodarskog prostora. Temeljem navedenog sasvim je razvidno kako hrvatsko ovršno zakonodavstvo, a napose Ovršni zakon, trebaju suštinsku reformu. Predmetnim prijedlogom novog Ovršnog zakona uvodi se mogućnost vođenja elektronskog ovršnog postupka te se ukida se ovrha na temelju vjerodostojne isprave. U odnosu na postojeće rješenje ostaje samo ovrha temelju ovršne isprave. Time se značajno smanjuje uloga javnih bilježnika u postupku. Elektronski ovršni postupak se provodi automatski ako ovršenik ne uputi prigovor protiv takvog načina vođenja ovrhe ili ukoliko ovršni sud ocijeni po službenoj dužnosti kako ovršenik nije sposoban sudjelovati u elektronskom ovršnom postupku. Nadalje, uloga Financijske agencije čij je način rada bio do sad predmetom kritika se zamjenjuje Poreznom upravom Ministarstva financija koja također vodi i jedinstveni registar računa. Dakle, u provođenju ovrhe više ne sudjeluju javni bilježnici i Financijska agencija već isključivo sud i tijela državne uprave (a izuzetkom javnih komisionara kod prodaje zpljenjenjenih pokretnina). Predloženim Ovršnim zakonom zabranjuje se provedba na nekretnini ukoliko ovršenik ili član njegova kućanstva nema u vlasništvu drugu nekretninu za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba. Također predloženim rješenjem nije više moguće pokrenut ovrhu na nekretnini za potraživanja manja od 60.000,00 kuna. Provedba ovrhe na nekretnini u pravilu je zabranjena u zimskim mjesecima. Navedenom suštinskim izmjenama se učinkovitije štiti ustavno pravo na dom u odnosu na postojeća rješenja o stambenom zbrinjavanju ovršenika. Predloženim Ovršnim zakonom najviši dopušteni iznos troškova postupka se fiksira na ukupni iznos glavnice ovrhovoditeljeva potraživanja odredbom prisilne naravi. Nadalje, suprotno općem uređenju obveznih odnosa kod novčanih tražbina naplata zakonskih zateznih kamata u ovršnom postupku se uređuje na način da prvo na naplatu dolazi glavnica a zatim troškovi postupka u zakonska zatezna kamata. Naknade banaka se ograničavaju u omjeru naspram sudske pristojbe kao i naknade Poreznoj upravi koja sad provodi postupak prema sudskom nalogu. Prijedlogom Ovršnog zakona povećava se krug primanja koja su izuzeta od ovrhe, kao što su: božićnica, uskrsnica, regres, terenski dodatak, pomorski dodatak, sindikalne socijalne pomoći i pozajmice, dnevnice i naknade za službeni put u inozemstvo, otpremnine, naknade za korištenje privatnog auta u službene svrhe, naknade za odvojeni život te rodiljne i roditeljske potpore kao i potpore za poljoprivrednike. Mirovine u iznosu do 1.000,00 kuna izuzimaju se od ovrhe. Također ograničava se iznos mjesečnih primanja fizičkih osoba ovršenika koji se može ovršiti na najviše jednu četvrtinu primanja. Predloženim Ovršnim zakonom propisuju se više prekršajne kazne za Poreznu upravu, banke i HNB ukoliko postupaju protivno odredbama zakona te se uređuje sustav javnih komisionara i komisione prodaje na način da u njemu ne sudjeluje Hrvatska gospodarska komora. Predmetnim prijedlogom Ovršnog zakona stavljaju se izvan pravne snage Zakon o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima („Narodne novine“, broj 121/05.), Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18.) te odredbe o vjerodostojnoj ispravi u Zakonu o javnom bilježništvu („Narodne novine“, brojevi 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16). Rješenja predloženog Ovršnog zakona moderniziraju i sistematiziraju naše ovršno zakonodavstvo, gotovo potpuno ograničavaju sudjelovanje javnih bilježnika u postupku a izvansudsku ovrha dopuštaju samo u iznimnim i vrlo ograničenim slučajevima. Predloženim rješenjem vrlo učinkovito se štiti pravo na dom, smanjuju se troškovi postupka te se blagotvorno utječe na opterećenje pravosudnog sustava ovršnim postupcima zbog ukidanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Prijedlog je usuglašen s pravnom stečevinom EU. Također, predložena rješenja su na tragu najboljih komparativno pravnih europskih primjera zbog uvođenja digitalizacije postupka.