1. Ocjena stanja Važeći Zakon o zaštiti zraka (Narodne novine, br. 130/11, 47/14, 61/17 i 118/18) donesen je 2011. godine te je potom tri puta izmijenjen i dopunjen zbog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i zbog usklađenja s posebnim propisom kojim se uredio prestanak rada Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. S obzirom na specifičnosti područja zaštite zraka, klimatskih promjena i zaštite ozonskog sloja te uređenost zakonodavstva Europske unije koje brojnim direktivama, uredbama i odlukama jasno razgraničuje zaštitu zraka od klimatskih promjena i zaštite ozonskog sloja potrebno je reorganizirati postojeći zakonodavni okvir odvajanjem tih dviju tematskih cjelina. Pored Zakona o zaštiti zraka, postupanje s fluoriranim stakleničkim plinovima tijekom njihovog životnog ciklusa, od proizvodnje do zbrinjavanja na kraju uporabe propisano je Zakonom o provedbi Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (Narodne novine, br. 61/17 i 118/18) dok je praćenje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa propisano Zakonom o provedbi Uredbe (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (Narodne novine, br. 61/17 i Pariški sporazum, usvojen 12. prosinca 2015. godine u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. godine. U odnosu na Republiku Hrvatsku Pariški sporazum stupio je na snagu 23. lipnja 2017. godine. Cilj Pariškog sporazuma je zadržati povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C, povećati sposobnost prilagodbe negativnim utjecajima klimatskih promjena te uskladiti financijske tokove s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene. U skladu s Pariškim sporazumom Europska unija i njezine države članice obvezali su se na postizanje cilja smanjenja emisija, na razini cjelokupnog gospodarstva, za najmanje 40 % do 2030. godine. To se provodi zajednički na razini cijele Europske unije, uz smanjenja emisija u sustavu trgovanja emisijama Europske unije (EU ETS) i u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama do 2030. godine, u kojem su države članice dobile nacionalne kvote koje ne smiju prekoračiti. Europsko vijeće u svojim je zaključcima iz listopada 2014. godine potvrdilo da će djelotvoran, reformiran EU ETS s instrumentom za stabilizaciju tržišta biti glavni instrument Europske unije za postizanje cilja smanjenja emisija od najmanje 40 %, uz godišnji faktor smanjenja od 2,2 % od 2021. godine nadalje. Navedeno su Europski parlament i Vijeće potvrdili donošenjem Direktive 2018/410/EZ kojom se reformira EU sustav trgovanja emisijama od 2021. godine nadalje, uspostavljaju mehanizmi financiranja za osiguravanje prijelaza Europske unije na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika te osigurava nastavak besplatne dodjele emisijskih jedinica radi sprečavanja rizika izmještanja proizvodnje u treće zemlje dokle god se ne poduzimaju usporedivi napori i u drugim gospodarstvima koja ne provode klimatske politike Europske unije. Pored toga, Europski parlament i Vijeće donijeli su 2018. godine još tri ključne uredbe: Uredbu (EU) br. 2018/841 o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030., Uredbu (EU) br. 2018/842 o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. i Uredbu (EU) br. 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime. U sektorima izvan sustava trgovanja sve države članice doprinose ukupnom smanjenju u Europskoj uniji do 2030. godine, s rasponom ciljeva od 0 % do -40 % u odnosu na razine iz 2005. godine. Nastavlja se primjena metodologije za utvrđivanje nacionalnih ciljeva iz Odluke br. 406/2009/EZ, na temelju relativnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku. Uredbom EU) br. 2018/842 za Republiku Hrvatsku je utvrđen cilj smanjenja emisija od -7 % do 2030. godine. Nizom mjera Europske unije teži se povećati sposobnost država članica da ispune svoje klimatske obveze i one su ključne za postizanje potrebnih smanjenja emisija stakleničkih plinova u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama. Te mjere uključuju propise o fluoriranim stakleničkim plinovima, smanjenju emisija iz cestovnog, željezničkog, pomorskog i riječnog prometa, proizvodnje energije (električne, toplinske), o energetskim svojstvima zgrada, obnovljivoj energiji, energetskoj učinkovitosti i kružnom gospodarstvu, kao i instrumente financiranja Europske unije za ulaganja povezana s klimatskim promjenama. U navedene mjere, između ostalog, uključene su i emisije iz pomorskog prometa čije je praćenje na području Europske unije započelo 1. siječnja 2018. godine, na temelju Uredbe (EU) 2015/757 o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji. Osim Europske unije i Međunarodna pomorska organizacija (IMO) uvidjela je važnost smanjenja emisija iz pomorskog sektora te je 2018. godine usvojena Inicijalna strategija za smanjenje emisija kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa, a ne samo na području Europske unije. Uredbom br. 2018/841 o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva Europska unija uvodi i pitanje sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, koji ima potencijal za pružanje dugoročnih klimatskih koristi i tako može doprinijeti postizanju cilja Europske unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova, kao i dugoročnih klimatskih ciljeva Pariškog sporazuma. Postupcima održivog upravljanja u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, može se doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena na nekoliko načina, a osobito smanjenjem emisija te održavanjem i povećavanjem ponora i zaliha ugljika. Temeljem Zakona o zaštiti zraka izrađen je nacrt Strategije niskougljičnog razvoja do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, koja razmatra glavna kratkoročna i dugoročna pitanja, ciljeve, politike i mjere dekarbonizacije te upravljanja niskougljičnom tranzicijom u skladu s ciljevima energetske i klimatske politike Europske unije, Pariškim sporazumom i nacionalnim specifičnostima te nacrt Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj do 2040. s pogledom na 2070. godinu. Republika Hrvatska također je izradila i dostavila na razmatranje u Europsku komisiju nacrt Integriranog energetskog i klimatskog plana za razdoblje od 2021. do 2030. godine u skladu s odredbama nove Uredbe(EU) br. 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime. U dijelu koji se odnosi na tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirane stakleničke plinove u tijeku je revizija Uredbe (EZ) 1005/2009. U ostalom dijelu nema značajnijih promjena u odnosu na odredbe propisane u postojećem Zakonu o zaštiti zraka i Zakonu kojim se provodi Uredba (EU) br. 517/2014. Donošenjem Uredbe (EU) br. 517/2014 Europska unijaje propisala postupno ukidanje fluorougljikovodika na domaćoj razini koje je sad dogovoreno i u okviru Montrealskog protokola, odnosno njegove Kigalijske izmjene. Izmjenom Montrealskog protokola iz Kigalija se postojećim kontrolnim mjerama pridodalo postupno smanjenje potrošnje i proizvodnje fluorougljikovodika koji su i pod nadzorom UNFCCC-a, Kyotskog protokola i Pariškog sporazuma. Fluorougljikovodici su uvedeni kako bi zamijenili tvari koje oštećuju ozonski sloj, a to su staklenički plinovi koji imaju značajan potencijal globalnog zatopljenja. Kigalijska izmjena je doprinos provedbi Pariškog sporazuma, s obzirom na njegove ambiciozne ciljeve. Hrvatski sabor potvrdio je Kigalijsku izmjenu Zakonom o potvrđivanju Izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 7/18), a koji je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine. Međunarodni propisi i zakonodavstvo Europske unije obvezuju i na godišnje izvješćivanje o emisijama, dvogodišnje izvješćivanje o provedbi mjera i projekcijama te periodičko izvješćivanje o svim pitanjima provedbe obveza iz područja klimatskih promjena u državi. Provedba mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama iziskuje značajna financijska sredstva te je ovim Zakonom iz Zakona o zaštiti zraka preuzeta člankom 100. propisana obveza vezano za financiranje klimatskih aktivnosti. Stoga se ovim Zakonom propisuje da se za navedenu svrhu koriste financijska sredstva ostvarena od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi koja se uplaćuju na poseban račun Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Korištenje navedenih sredstava provodi se sukladno Planu korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj koji donosi Vlada Republike Hrvatske. Zbog strožih zahtjeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. godine, pored financiranja mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskih promjenama financijskim sredstvima od dražbi, u okviru sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova od 2021. godine uspostavljaju se dva nova financijska mehanizma: Inovacijski fond i Modernizacijski fond. Sredstva za pokrivanje troškova administriranja sustava trgovanja emisijskim jedinicama, poslove funkcioniranja Registra, dražbovatelja, Nacionalnog sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova i drugih poslova vezanih za klimatske promjene, osiguravaju se u iznosu od 5 % od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u okviru sustava trgovanja emisijama. Ova sredstva uplaćuju se u državni proračun Republike Hrvatske. Također je tijekom provedbe Zakona o zaštiti zraka i provedbenih propisa donesenih temeljem njega uočena potreba da se u ovom Zakonu otklone pojedine postojeće nejasnoće i nepreciznosti. Slijedom navedenoga, bilo je potrebno pristupiti izradi novoga Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja. Također donošenjem ovoga Zakona prestaju važiti dva zakona: Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (Narodne novine, br. 61/17, 118/18) i Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (Narodne novine, br. 61/17 i 118/18). 2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Ovim se Zakonom određuju nadležnost i odgovornost za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštitu ozonskog sloja, dokumenti o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, emisije stakleničkih plinova, praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova, sektori izvan sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova, Registar Unije, tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirani staklenički plinovi, financiranje ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja, informacijski sustav, upravni i inspekcijski nadzor. Polazeći od navedene ocjene stanja i potrebe za usklađenjem s novom pravnom stečevinom Europske unije koja nije obuhvaćena postojećim Zakonom o zaštiti zraka, ovaj Zakon na primjeren način preuzima odredbe koje su u skladu s direktivama donesenim do kraja 2016. godine te prenosi u pravni poredak odredbe nove Direktive 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) U cilju omogućavanja neposredne provedbe uredbi i odluka Europske unije, ovaj Zakon na primjeren način preuzima utvrđena nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela za neposrednu provedbu akata Europske unije koji su doneseni do kraja 2016. godine propisanim Zakonom o zaštiti zraka, te utvrđuje nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela, upravni i inspekcijski nadzor i prekršajne odredbe za neposrednu provedbu sljedećih novih akata Europske unije: - Odluke Komisije (EU) 2017/1471 od 10. kolovoza 2017. o izmjeni Odluke 2013/162/EU radi revidiranja godišnjih emisijskih jedinica država članica za razdoblje od 2017. do 2020. (priopćeno pod brojem dokumenta C(2017) 5556) (SL L 209, 12. 8. 2017.) - Uredbe Komisije (EU) 2017/1902 od 18. listopada 2017. o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010 radi usklađivanja prodaje emisijskih jedinica na dražbi s Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća i radi uvrštavanja dražbovne platforme koju imenuje Ujedinjena Kraljevina na popis (Tekst značajan za EGP) (SL L 269, 19. 10. 2017.) - Uredbe (EU) br. 2392/2017 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kako bi se nastavila postojeća ograničenja područja primjene za zrakoplovne djelatnosti i pripremila provedba globalne tržišno utemeljene mjere od 2021. (SL