Ocjena stanja Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, u daljnjem tekstu: ZKP/08) donesen je 2008. godine, a stupio je na snagu u pojedinim odredbama 1. siječnja 2009. godine i 1. srpnja 2009. godine, te u cjelini 1. rujna 2011. godine, osim odredbi o Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske. ZKP/08 je od svog donošenja mijenjan sedam puta, prvi puta 2009. godine, drugi puta 2011. godine, pa zatim u 2012. godini, kada je ZKP/08 usklađivan s novim Kaznenim zakonom (Narodne novine, br. 125/11, 143/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17 i 118/18, u daljnjem tekstu: KZ/11), dok se četvrta izmjena dogodila u prvoj polovini 2013. kao posljedica nužnosti usklađivanja s tri direktive Europske unije. Po opsegu najveća, peta novela ZKP/08, rezultat je, u prvom redu, izvršenja Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-448/2009, U-I-602/2009, U-I- 1710/2009, U-Il 8153/2009, U-I-5813/2010, U-I-2871/2011, od 19. srpnja 2012. godine, dok je dio izmjena i dopuna bio rezultat praktične primjene ZKP/08. Izmjena iz prosinca 2014. godine bila je uvjetovana, prvenstveno, potrebom usklađivanja ZKP/08 sa Zakonom o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, broj 128/14). Posljednje izmjene iz 2017. godine rezultat su potrebe za usklađivanjem s četiri direktive Europske unije od kojih su najopsežnije izmjene proizašle kao rezultat prenošenja Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djelate o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP u nacionalno zakonodavstvo. Ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: Prijedlog) predlažu se osme izmjene i dopune ZKP/08, razlog kojih je, prvenstveno, usklađenje domaćeg kaznenog procesnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, i to s Direktivom 2016/1919/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. godine o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (u daljnjem tekstu: Direktiva 2016/1919/EU). Predmetom osmih izmjena i dopuna Zakona o kaznenom postupku također je snažnije djelovanje na ostvarivanje načela ekonomičnosti s ciljem ubrzanja kaznenog postupka i otklanjanje nedostataka i dvojbi koje proizlaze iz zakonskog teksta, a koje su uočene u praksi primjene ZKP/08. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Direktivom 2016/1919/EU utvrđuju se zajednička minimalna pravila o pravu na pravnu pomoć branitelja koja uhićenicima, osumnjičenicima i okrivljenicima koji nemaju dovoljno sredstava za plaćanje pravne pomoći, na njihov zahtjev, omogućuju ostvarivanje prava na pristup branitelju, kad to nalaže interes pravde, a čije troškove snosi država. Prenošenjem zahtjeva koji proizlaze iz odredbi navedene Direktive osigurava se da uhićenici, osumnjičenici odnosno okrivljenici slabog imovinskog stanja ne budu u nepovoljnijem položaju u odnosu na one boljeg imovinskog stanja. Prenošenje odredbi Direktive 2016/1919/EU u kazneno postupovno pravo Republike Hrvatske zahtijevalo je intervenciju u odredbe koje reguliraju institut branitelja na teret proračunskih sredstava i s njim povezane odredbe ZKP/08, rezultat kojih je prijedlog novog instituta privremene pravne pomoći branitelja na teret proračunskih sredstava koji je reguliran novim člancima 72.a i 72.b. Navedena Direktiva nadovezuje se na Direktivu 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (u daljnjem tekstu: Direktiva 2013/48/EU), koja je usmjerena na jačanje procesne pozicije osumnjičenika i okrivljenika u kaznenom postupku, a u svrhu osiguravanja prava iz članka 6. stavka 3. točke c. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) prema kojem svatko optužen za kazneno djelo ima pravo na besplatnog branitelja, ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, kad to nalažu interesi pravde. Prenošenje odredbi Direktive 2016/1919/EU postavilo je pred predlagatelja zahtjevan zadatak, prvenstveno, u smislu određivanja trenutka od kojeg se prema navedenoj Direktivi mora osigurati pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava. Naime, Direktiva 2013/48/EU, implementirana zadnjim izmjenama ZKP-a iz 2017. (Narodne novine, broj 70/17), uvela je obvezu priznavanja prava na branitelja svakom uhićeniku od trenutka uhićenja, svakom osumnjičeniku prije ispitivanja, uključujući i ispitivanje kod policije (bez obzira na to je li lišen slobode), kao i osobi koja je tijekom ispitivanja postala osumnjičenik. Direktiva 2016/1919/EU, koja je predmet ovih izmjena, ide korak dalje te razrađuje navedeno pravo osiguravajući ga uhićenicima, osumnjičenicima i okrivljenicima koji, prema svom imovinskom stanju, nemaju dovoljno sredstava za snošenje troškova obrane. ZKP/08 i sada propisuje u članku 72. kriterije prema kojima okrivljenik ostvaruje pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava. Međutim, on to pravo ostvaruje u kasnijim fazama postupka, dok Direktiva 2016/1919/EU nameće obvezu promjene zakonskog okvira u smislu priznavanja prava na branitelja na teret proračunskih sredstava već u najranijim fazama postupka. Naime, uređenje sustava o pravu na branitelja na teret proračunskih sredstava preduvjet je učinkovitog ostvarivanja prava na branitelja u kaznenom postupku, ali, prije svega, i u prethodnom postupku. Prema Prijedlogu, pravo na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava prije početka kaznenog postupka, u prethodnom postupku, ostvarivao bi uhićenik od uhićenja, a osumnjičenik prilikom poduzimanja pojedine radnje u kojoj sudjeluje. Predlagatelj se kod priznavanja prava na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava uhićeniku opredijelio za provjeru imovinskog stanja u smislu uhićenikove izjave da nema dovoljno sredstava za snošenje troškova obrane, dok je u odnosu na osumnjičenika, pored imovinskog kriterija postavljen i dodatni kriterij prema kojem se pravo na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava priznaje u postupcima koji se vode za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina. Odredba članka 6. u vezi točke 24. Recitala Direktive 2016/1919/EU transponirana je u novom članku 72.a stavku 6. te je propisano da o postavljanju branitelja odlučuje sudac istrage. Predložena izmjena predstavlja novinu u odnosu na imenovanje branitelja prema članku 72. stavka 1. ZKP/08 kojega imenuje predsjednik suda dok o osnovanosti samog zahtjeva odlučuje državni odvjetnik odnosno predsjednik vijeća ili sudac pojedinac. Navedena izmjena se uvodi zbog hitnosti postupanja u najranijim fazama postupka kada se zahtijeva brzo reagiranje nadležnih tijela, a sudac istrage je, po prirodi svog posla, dostupan putem dežurstava. Stoga je bilo nužno ovlastiti ga na donošenje rješenja o postavljanju branitelja na teret proračunskih sredstava. Neke od izmjena koje su nastale kao rezultat potreba na koje je ukazala praksa, potrebe uklanjanja nejasnoća i usklađivanja s mjerodavnim nacionalnom pravom su, primjerice; Uvođenje novog članka 18.a kojim se regulira postupanje suda u slučaju podnošenja zahtjeva Sudu Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud) za donošenje prethodne odluke. Naime, prethodni postupak pred Sudom, temeljni je mehanizam prava Europske unije propisan člankom 19. stavkom 3. točkom (b) Ugovora o Europskoj uniji i člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojemu je cilj osigurati ujednačeno tumačenje i primjenu tog prava u Uniji. Nacionalni sudovi se, u okviru prethodnog postupka, mogu obratiti Sudu s pitanjem o tumačenju prava Unije ili valjanosti akata koje su usvojile institucije ako smatraju daje odluka Suda o tom pitanju potrebna da bi mogli donijeti presudu. U slučaju podnošenja zahtjeva Sudu za odlučivanjem o prethodnom pitanju, Prijedlogom je propisano da će sud rješenjem prekinuti postupak, te da žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, kao i da za vrijeme trajanja prekida ne teče zastara kaznenog progona. Predlažu se i određene izmjene odredbi koje reguliraju mjere opreza, kako bi se osnažio navedeni institut, osobito u slučajevima kada isteknu najdulji rokovi trajanja istražnog zatvora. Katalog mjera opreza iz članka 98. ZKP/08 proširenje novom mjerom i to: zabranom pristupa internetu. Navedenu mjeru kao sigurnosnu mjeru, poznaje već KZ/11, a svrha joj je onemogućiti počinitelje koji kriminalnu djelatnost ostvaruju putem interneta. Uzimajući u obzir značaj navedene mjere, posebice imajući u vidu broj i vrstu kaznenih djela koja se mogu počiniti putem interneta, i potrebu da se ista primijeni i tijekom kaznenog postupka, ukazuje se potrebnim uvođenje nove mjere opreza kako bi se širenjem kataloga mjera opreza smanjila potreba za određivanjem istražnog zatvora kada se ista svrha može postići mjerom opreza zabrane pristupa internetu. Također, predlaže se novi članak 98.a kojim se uvodi mogućnost određivanja mjera opreza kao samostalnih tj. mogućnost određivanja mjera opreza i onda kada su istekli najdulji rokovi trajanja istražnog zatvora. Da bi predmetno bilo provedivo, s obzirom da se tako određene mjere opreza ne mogu više, u slučaju okrivljenikovog nepridržavanja, zamijeniti istražnim zatvorom, izmjenama KZ/11 koje su u tijeku, okrivljenikove nepridržavanje određene mu mjere opreza kao samostalne će se propisati kao kazneno djelo u okviru postojećeg kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. KZ/11. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz 2011. godine predvidio je novo pravosudno tijelo: Visoki kazneni sud, a kao početak njegovog djelovanja bio je propisan 1. siječnja 2015. godine da bi Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz 2014. godine bilo odgođeno osnivanje Visokog kaznenog suda do 1. siječnja 2020. godine. Zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 67/18) propisana je stvarna nadležnost tog suda koji će odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv odluka županijskih sudova u kaznenim predmetima, što je posljedično dovelo i do izmjene odredbi ZKP/08 koje reguliraju njegovu nadležnost, kao i da će u slučajevima kada je to propisano zakonom odlučivati u trećem stupnju o žalbama protiv odluka donesenih u drugom stupnju. Kao rezultat toga, nastale su izmjene i u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je do sada odlučivao o navedenim žalbama, a postupanje s predmetima u tijeku određeno je u prijelaznim i završnim odredbama ovog Prijedloga. Dopune određenih odredbi bilo je potrebno predložiti zbog usklađenja s posljednjim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 118/18). Naime, kao odgovor na pojavne oblike terorizma u Kazneni zakon je uvedeno kao samostalno kazneno djelo „putovanje u svrhu terorizma44 te je, slijedom toga, potrebno u kataloge kaznenih djela u pojedinim odredbama ZKP/08 uvrstiti i predmetno kazneno djelo, ali i druga kaznena djela povezana s terorizmom, a koja nisu navedena u važećem tekstu. Ovim Prijedlogom predlažu se određene intervencije u kaznenoprocesne institute kako bi se snažnije djelovalo na ostvarivanje načela ekonomičnosti i ubrzanje postupka. U svrhu sprječavanja zlouporabe prava na podnošenje zahtjeva za izuzeće suca višeg suda ukazalo se potrebnim jasnije definirati trenutak od kojeg stranke mogu podnijeti taj zahtjev i time spriječiti odugovlačenje postupka, stoga je Prijedlogom propisano da će se zahtjev moći podnijeti tek nakon što predmet u povodu žalbe bude zaprimljen na višem sudu. Nadalje, predložene su izmjene odredbi kojima je cilj povećati učinkovitost nadležnih tijela, u prvom redu policije, odnosno doprinijeti učinkovitosti i efikasnosti policije u provođenju izviđa u prethodnom postupku i to smanjivanjem nepotrebnog administriranja, vodeći računa o probicima kaznenog postupka i poštujući pritom sva prava obrane zajamčena Tako je dana ovlast policiji da, prema članku 212. stavku 1. ZKP/08, osim do sada propisanih hitnih dokaznih radnji, može samostalno odnosno bez naloga državnog odvjetnika obaviti i hitnu dokaznu radnju prepoznavanja iz članka 301. ZKP/08, za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina. Nadalje, gore opisani cilj postiže se i davanjem mogućnosti policiji da odredi potrebna vještačenja koja se smatraju svrhovitima za otkrivanje počinitelja kaznenih djela kada je počinitelj nepoznat, izuzev obdukcije, ekshumacije i molekularno-genetske analize uzoraka biološkog materijala s time da se o namjeri provođenja ili pak određivanju vještačenja obavještava državni odvjetnik. Ubrzanje postupanja tijela kaznenog progona u prethodnom postupku postignuto je i drugačijim uređenjem radnje tjelesnog pregleda okrivljenika i uzimanja krvi i urina od okrivljenika i druge osobe, te radnje tjelesnog pregleda drugih osoba (članak 326. ZKP/08), kao i radnje uzimanja uzoraka biološkog materijala (članak 327. ZKP/08). Nadalje, ovim Prijedlogom posebna pažnja posvećena je postupku pred optužnim vijećem, koje je prepoznato kao važan, ali i potencijalno usporavajući stadij kaznenog postupka, posebice u odnosu na podnošenje prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza i postupak odlučivanja o istima. Cilj je ubrzati postupak pred optužnim vijećem koji se bitno odužuje zbog sukcesivnog stavljanja prijedloga stranaka za izdvajanje nezakonitih dokaza na sjednicama optužnog vijeća. Potrebno je, naime, ograničiti odlučivanje o zakonitosti dokaza po prijedlogu stranaka. S tim u vezi, predložena je dopuna članaka 350. i 351. ZKP/08. Prema Prijedlogu, stranke su u obvezi iznijeti sve prijedloge za izdvajanje nezakonitih dokaza već u svojim izlaganjima, odnosno ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, u roku od 15 dana od primitka optužnice, s time da će se prijedlog smatrati pravovremeno podnesenim ako ga vijeće zaprimi prije početka sjednice. Strankama i dalje ostaje mogućnost podnošenja prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza ako su za razloge izdvajanja saznale naknadno, ali predmetna mogućnost je samo iznimka koja mora biti posebno obrazložena. Nadalje, propisano je da će prijedlozi za izdvajanje nezakonitih dokaza podneseni protivno novim procesnim pravilima biti odbačeni rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. Naravno, ovim izmjenama se ne dira u mogućnost isticanja prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza u kasnijem stadiju postupka tj. na raspravi. Još jedna važna predložena dopuna, ona članka 431. ZKP/08, ima za svrhu ubrzanje postupka i to postupka u stadiju rasprave. Naime, u praksi se kao razlog znatnog odugovlačenja postupka pokazalo ponovno pozivanje i ispitivanje svjedoka koji su konfrontirani i ispitani na raspravi, ali pred drugim predsjednikom vijeća, a stranke nisu suglasne da se njihovi iskazi pročitaju, u kojem slučaju sud nema mogućnost donijeti drugačiju odluku od one da se ponovno pozovu svi svjedoci i vještaci. Takve situacije su posebice problematične u ponovljenim postupcima (ukidanje odluka) kada se izmijeni predsjednik vijeća. Tada stranke ne daju suglasnost za čitanje iskaza, brojni svjedoci se ponovno pozivaju i njihovo ispitivanje se svodi na ponavljanje već danog iskaza. Kako bi se izbjeglo odugovlačenje postupka uvodi se mogućnost čitanja odnosno reproduciran]a zapisnika o ranijim iskazima svjedoka odnosno zapisnika ili drugih dopisa o nalazu ili mišljenju vještaka, ako je svjedok ili vještak ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka. Naime, o procjeni suda će ovisiti je li potrebno ponovno pozivanje svjedoka ili vještaka (primjerice, radi ispitivanja na neke nove okolnosti ili radi postavljanja novih pitanja) ili se radi isključivo o odugovlačenju postupka. S obzirom na to da je jedan od ciljeva ovog Prijedloga ubrzati kazneni postupak time su odredbe kojima su regulirani uvodni govori, brisane, jer su se uvodni govori pokazali nesvrhovitima u praktičnom smislu. Nadalje, pripremno ročište se, prema Prijedlogu, više ne provodi u postupcima za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do 15 godina, dok se u postupcima za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora iznad 15 godina provodi samo ako sud procjeni da postoji potreba za njegovim provođenjem. Naime, pripremno ročište je izgubilo onu svoju početnu svrhu koju je ovaj stadij kaznenog postupka imao prema odredbama temeljnog ZKP-a iz 2008. Međutim, kasnijim izmjenama i dopunama brisana je prekluzija dokaznih prijedloga na pripremnom ročištu, čime se pripremno ročište pretvorilo u ročište na kojem stranke obrazlažu dokazne prijedloge, a o čemu postoje i odredbe kod održavanja rasprave. Bez prekluzije, stranke zapravo stavljaju dokazne prijedloge i na pripremnom ročištu i na raspravi jer više nema ograničenja u tom smislu odnosno sve radnje koje se provode na pripremnom ročištu kasnije se još jednom provode i na raspravi. Ostale izmjene rezultat su uočene potrebe za usklađivanjem zakonske terminologije i nomotehničke preglednosti u samom tekstu ZKP/08. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku osigurat će se prenošenje odredbi Direktive 2016/1919/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga kojima se utvrđuju zajednička minimalna pravila o pravu na pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava. Također, druga vrlo važna posljedica ovih izmjena i dopuna je ubrzanje kaznenog postupka provedeno kroz prethodni postupak, ali i u odnosu na postupak pred optužnim vijećem i raspravu.