Ocjena stanja Djelatnosti vodnih usluga odnosno djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje do sada su bile regulirane Zakonom o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18; u daljnjem tekstu: važeći Zakon). S obzirom na to da je područje vodnih usluga jedno od najznačajnijih područja od javnog interesa čije obavljanje je nužno za svakodnevni život građana Republike Hrvatske kao i za zaštitu prirode i okoliša te na kompleksnost uređenja predmetnog područja, ukazala se potreba za donošenjem posebnog zakona koji će regulirati područje vodnih usluga. Zakonodavac je ovlašten da samostalno i u skladu s Ustavom Republike Hrvatske odlučuje o „uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj“ te „o očuvanju prirodnog bogatstva i korištenju njime“ (članak 2. stavak 4. podstavci 1. i 2. Ustava). Odredbom članka 52. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je da „(...) vode (…) su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.“ Nadalje, odredbom članka 52. stavka 2. Ustava određeno je da se zakonom određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. Isto tako članak 50. stavak. 2. Ustava uređuje „(…) vlasnička prava mogu se iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.“ Ustav uz ostale najviše ustavne vrednote određuje i „očuvanje prirode i čovjekova okoliša“ (članak 3.). Ustavom je uređeno i da „Svatko ima pravo na zdrav život“ (članak 70. stavak 1.), da „Država osigurava uvjete za zdrav okoliš” (članak 70. stavak 2.) te: „Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša“ (članak 70. stavak 3.). Zbog značaja i uloge voda u zadovoljavanju ljudskih potreba, njenog izravnog i neizravnog utjecaja na zdravlje ljudi i zaštitu prirode i okoliša u cjelini, zakonodavac ima pravo i obvezu odrediti način na koji se vode kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati, a osobito ako se radi o upotrebi i korištenju voda u djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Ovim se Prijedlogom zakona uređuju odredbe kojima zakonodavac: - izvršava svoje ustavne ovlasti uređivanja gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u sektoru vodnih usluga i - izvršava osobitu zaštitu države u odnosu na glavni oblik iskorištavanja vodnoga resursa (javnu vodoopskrbu) i njezin derivat (javnu odvodnju). Polazeći od strateških i programskih dokumenata iz područja upravljanja vodama (Strategija upravljanja vodama (Narodne novine, broj 91/08), Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina za razdoblje 2014.-2023. (Narodne novine, broj 117/15) i Plan upravljanja vodnim područjima za razdoblje 2016.-2021. (Narodne novine, broj 66/16) te Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji (Narodne novine - međunarodni ugovori, broj 2/12); (u daljnjem tekstu: Ugovor o pristupanju) bilo je potrebno pristupiti reformi vodnokomunalnog sektora s ciljem postizanja ekonomičnosti i efikasnosti poslovanja javnih isporučitelja vodnih usluga. Naime, u sadašnjem izuzetno fragmentiranom sustavu (cca 190 isporučitelja) navedeno nije moguće postići te je sustav potrebno integrirati na institucionalnoj razini. Nadalje, u tijeku je veliki investicijski ciklus za provedbu preuzetih obveza iz Pristupnog ugovora, a vezano uz provedbu Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Direktive Vijeća 98/83/EZ od 3. studenog 1998. o kakvoći vode za ljudsku potrošnju. Investicijski ciklus odnosi se na izgradnju sustava javne odvodnje i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, jer je pokrivenost stanovništva tom uslugom samo 47 %, i izgradnju sustava javne vodoopskrbe koji je dobro razvijen, ali generira velike gubitke (oko 50 %). Sadašnji usitnjeni sektor vodnih usluga nema kapaciteta za provedbu navedenih investicija kako u kadrovskom tako i u smislu priuštivosti potrebnih investicija na postojećim područjima pružanja vodnih usluga. Stoga je potrebno sektor vodnih usluga objediniti, reorganizirati, uspostaviti uslužna područja, uvesti samo jednog javnog isporučitelja na uslužnom području, uvesti jedinstvenu cijenu vodne usluge na uslužnom području te postići racionalno upravljanje postojećom i novoizgrađenom infrastrukturom. Zakon o vodnim uslugama uvršten je u Nacionalni program reformi kao jedan od važnijih reformskih koraka. Istovremeno sa Zakonom o vodnim uslugama predlaže se donijeti i novi Zakon o vodama, kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. Zakonom o vodnim uslugama preuzet će se glavnina odredbi iz postojećeg Zakona o vodama vezanih uz djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje te će se njime sustavno urediti područje vodnih usluga. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakona Ovaj Zakon je temeljni instrument kojim se osiguravaju pravne pretpostavke za integraciju postojećih javnih isporučitelja vodnih usluga u jedinstvenog javnog isporučitelja na uslužnom području. Ovim Prijedlogom zakona uređuju se sljedeća pitanja: - područja pružanja vodnih usluga - komunalne vodne građevine - pravni oblik i odgovornost isporučitelja vodnih usluga - osnove ustrojstva javnog isporučitelja vodnih usluga - poslovanje javnog isporučitelja vodnih usluga - ugovor o isporuci vodnih usluga - opći uvjeti isporuke vodnih usluga - cijena vodnih usluga - posebne isporuke vode - priključenje na komunalne vodne građevine - ispunjenje obveza iz višegodišnjeg programa gradnje - ekonomska regulacija cijena vodnih usluga i naknade za razvoj - nadzor nad pružanjem vodnih usluga - prekršajne odredbe i - prijelazne i završne odredbe kojim se osigurava uspostava jednog isporučitelja na uslužnom području. Kao osnovna pitanja uređuju se institucionalna pitanja u sektoru vodnih usluga: - pretpostavke za uspostavu uslužnih područja s najmanjom isporukom od 2 milijuna m3 godišnje (iznimno s mogućim odstupanjem od -10 %) odnosno od 35 i više uslužnih područja u Hrvatskoj - pravilo o jednom isporučitelju na uslužnom području (jedinstveni javni isporučitelj vodnih usluga) - jedini institucionalni oblik javnog isporučitelja vodnih usluga je društvo kapitala kojem su osnivači jedinice lokalne samouprave na uslužnom području - obveza integracije postojećih javnih isporučitelja u jedinstvenog javnog isporučitelja na uslužnom području, pripajanjem najvećem postojećem javnom isporučitelju na uslužnom području - pretpostavke za ujednačavanje cijene vode na uslužnom području do uspostave jedinstvene cijene vode na uslužnom području, prihodi od koje se troše prema načelima solidarnosti i prvenstva u potrebama i - obveze javnih isporučitelja vodnih usluga na provedbu, a jedinica lokalne samouprave na osiguranje provedbe višegodišnjih programa gradnje komunalnih vodnih građevina temeljem kojih se osigurava i financiranje investicija iz Ugovora o pristupanju. Kao osnovno pitanje uređuje se i interes Republike Hrvatske u sektoru vodnih usluga koji se izražava propisivanjem posebnih pravila o: - obvezi jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga na ishođenje privremenog odnosno trajnog rješenja o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti vodnih usluga (obveza licenciranja) - uspostavi i djelovanju neovisnog ekonomskog regulatora za vodne usluge na razini središnje države radi osiguranja sustavne i ujednačene ekonomske analize i nadzora nad troškovima jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga i osiguranjem socijalno priuštive cijene vodnih usluga i naknade za razvoj u okruženju prirodnog monopola - organima jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga - dodatnim nadležnostima skupštine jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga - dodatnom pravu glasa članova društva odnosno dioničara u skupštini jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga o pitanjima koja se, u pravilu, odnose na vodne usluge; o tim se pitanjima predlaže odlučivati dvostrukom većinom: većinom razmjernom temeljnom kapitalu i većinom članova/dioničara (u pravilu jedinica lokalne samouprave) na uslužnom području - poslovanju javnog isporučitelja vodnih usluga (zadržavanju dobiti, ograničenju zaduženja, regulatornom računovodstvu) - mogućnosti pristupa jedinica lokalne samouprave koje nisu osnivači postojećih javnih isporučitelja vodnih usluga u temeljni kapital jedinstvenog isporučitelja vodnih usluga - prijenosu korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga u korist jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga, kada nastupe posebne okolnosti - prijenosu korištenja komunalnih vodnih građevina u korist jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga kada nastupe posebne okolnosti - privremenim uređenjem pripajanja i - drugim posebnim pravilima kojima država uređuje vodne usluge kao javnu službu u okruženju prirodnog monopola. Kao osnovna pitanja, uređuju se i odredbe kojima se izražava antiprivatizacijska narav ovoga Zakona: - isporučitelj vodnih usluga može biti samo javni isporučitelj vodnih usluga; iznimke su samo koncesionari ili pružatelji javne usluge za pražnjenje i odvoz otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje - vodne usluge se pružaju izravno temeljem ovoga Zakona, a ne temeljem pojedinačnog akta povjeravanja - komunalne vodne građevine su u vlasništvu javnog isporučitelja vodnih usluga, čime se osigurava i zaštitni učinak koji pruža odredba članka 345. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Lisabonski ugovor) koji određuje: „Ugovori ni na koji način ne dovode u pitanje pravila kojima se u državama članicama uređuje sustav vlasništva“ - komunalne vodne građevine ne mogu se opteretiti založnim pravom, ne mogu biti predmet ovrhe, mogu biti u prometu samo između javnih isporučitelja vodnih usluga te se u slučaju stečaja ili likvidacije prenose privremeno u vlasništvo jedinice lokalne samouprave i - poslovni udjeli, dionice kao ni dodatna prava glasa nisu prenosivi niti mogu biti opterećeni zalogom ili drugim teretom. Kao osnovna pitanja uređuju se i odredbe o zaštiti potrošača kojima se ostvaruju ciljevi zaštite potrošača iz propisa o zaštiti potrošača: - propisuje se obavezno javno savjetovanje o odluci o cijeni vodnih usluga - socijalna cijena vodnih usluga primjenjuje se univerzalno i na javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju, uključujući i pročišćavanje otpadnih voda; dosad se primjenjivala samo na javnu vodoopskrbu - socijalna cijena vodnih usluga primjenjuje se univerzalno i na fiksni i na varijabilni dio cijene vodnih usluga; dosad se primjenjivala samo na varijabilni dio cijene vodnih usluga - propisuje se obveza za uspostavu povjerenstva za reklamacije potrošača u jedinstvenom javnom isporučitelju vodnih usluga kao posebni uvjet za izdavanje rješenja o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti vodnih usluga (licence) - pravo na ugradbu pojedinačnog vodomjera za dio nekretnine (stanove) u već izgrađenim zgradama, ako za to postoje tehničke pretpostavke; do sada je to pravo bilo uspostavljeno samo za novogradnje i - propisuje se činjenje dostupnim isporuke vode za ljudsku potrošnju u minimalnoj količini od 50 litara po članu kućanstva dnevno, čak i u slučajevima skrivljenih obustava isporuke (neplaćanje računa, oštećenje vodomjera i dr.). Kao osnovna pitanja uređuju se i pitanja zaštite radnih mjesta u sektoru vodnih usluga, i to propisivanjem dodatnih djelatnosti koje mogu obavljati javni isporučitelji vodnih usluga i to: - pravne mogućnosti upravljanja građenjem i održavanjem građevina za navodnjavanje - pravne mogućnosti upravljanja građenjem i održavanjem građevina za oborinsku odvodnju - pravne mogućnosti obavljanja drugih dodatnih djelatnosti, koje su povezane s vodnim uslugama ili proistječu iz same okolnosti vlasništva i/ili upravljanja određenom poslovnom imovinom i - obveze izvršavanja poslova vodnih redara. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Posljedice koje se očekuju polučiti donošenjem ovoga Zakona su: - ojačat će se provedbena sposobnost i investicijski kapacitet isporučitelja vodnih usluga radi ispunjenja zahtjeva iz Ugovora o pristupanju (provedbe EU investicija) i radi provedbe nacionalnih investicija u sektoru vodnih usluga - ojačat će se financijska stabilnost, kao i financijska i tehnička samoodrživost isporučitelja vodnih usluga, bez daljnje financijske pomoći jedinica lokalne samouprave za redovno poslovanje - osigurat će se provedba načela povrata troškova od vodnih usluga („voda plaća za vodu“) na način da se upravljanje, održavanje i pogon komunalnih vodnih građevina financira isključivo iz cijene vode, a investicije u komunalnu vodnu infrastrukturu iz različitih dostupnih izvora (fondovi EU, državni proračun, proračuni jedinica lokalne samouprave, međunarodne financijske institucije ili drugo financijsko tržište) - osigurat će se da cijena vode, i nakon provedbe investicija diktiranih Ugovorom o pristupanju bude socijalno priuštiva potrošačima i to u granicama ekonomske učinkovitosti isporučitelja, a u pravilu do 3% neto raspoloživog dohotka kućanstva godišnje - omogućit će se pristup svim jedinicama lokalne samouprave u temeljni kapital jedinstvenog javnog isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području, uključujući i njih 73, koji do sada nisu bili osnivači nijednog postojećeg isporučitelja vodnih usluga - osigurat će se integracija preko 200 malih lokalnih nereguliranih vodovoda bez adekvatne kontrole kvalitete vode u sustav javne vodoopskrbe.