Zakon o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) stupio je na snagu 31. ožujka 2011. godine. Od svojega stupanja na snagu Zakon je mijenjan nekoliko puta, a izmjene su se odnosile na prolongiranje stupanja na snagu odredbe kojom se propisuje pravo na otpremninu policijskih službenika koji odlaze u mirovinu kao i na ispravljanje i dorađivanje određenih nedorečenosti pojedinih njegovih odredbi. Ovim Prijedlogom Zakona predviđa se izmijeniti odredbu o obvezi podnošenja izvješća o obavljanju policijskih poslova, prema kojoj je ministar unutarnjih poslova dužan najmanje jednom godišnje Hrvatskom saboru podnijeti pisano izvješće o obavljanju policijskih poslova, a na zahtjev Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora i češće, na njegovo traženje i za pojedinačne slučajeve. Naime, predlaže se izmijeniti ovu odredbu na način da glavni ravnatelj policije, najkasnije do 31. ožujka, podnosi pisano izvješće o radu policije ministru, kojem je, prema važećem Zakonu o policiji, odgovoran za svoj rad, a ministar to izvješće dostavlja Vladi Republike Hrvatske. Vlada potom izvješće o radu policije, najkasnije do 1. lipnja dostavlja Hrvatskom saboru. Na predloženi način jasnije je propisan način podnošenja izvješća o radu policije, koje izvješće uključuje podatke ne samo o obavljanju policijskih poslova već i sve druge podatke o radu policije. Također, predložena odredba ne utječe na ovlaštenje radnih tijela Hrvatskog sabora da traže izvješće i podatke od ministra te njegovu obvezu da izvijesti o pitanjima i pojavama iz djelokruga ministarstva, podnese izvješće o izvršavanju i provođenju zakona, dostavi podatke kojima raspolaže i dr. što je sada utvrđeno Poslovnikom Hrvatskog sabora. Prijedlogom Zakona predviđa se nadalje izmijeniti i dopuniti odredbe članaka 5., 5.b, 5.c 5.d i 5.f važećeg Zakona o policiji kojima se propisuje podnošenje pritužbi u slučaju kad fizička osoba smatra da su joj djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika, u primjeni policijskih ovlasti, povrijeđena prava ili slobode. Predlaže se osnivanje jednog Povjerenstva za rad po pritužbama. Važeći Zakon o policiji predviđa osnivanje Povjerenstva za rad po pritužbama na rad policijskih službenika u sjedištu Ministarstva te povjerenstva za svaku policijsku upravu. S obzirom da se niti nakon objave dva javna poziva nije prijavilo dovoljno kandidata za formiranje navedenih povjerenstava te ona, prema važećim odredbama nisu osnovana, predlaže se osnivanje jednog Povjerenstva s većim brojem članova. Pri tome, potrebno je uzeti u obzir da se na ovaj način otklanja mogućnost stvaranja različite prakse do čega bi došlo djelovanjem velikog broja povjerenstava. Predloženim odredbama propisuje se sastav i način rada Povjerenstva te obveza podnošenja godišnjeg izvješća o radu Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. Kao novina propisuje se novčana naknada za članove Povjerenstva iz reda građana u iznosu 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novopredloženo Povjerenstvo za rad po pritužbama imat će užu nadležnost te će odlučivati samo o prigovorima protiv drugostupanjske odluke Ministarstva u predmetima pritužbi građana. U 2016. godini Ministarstvo je zaprimilo 23 prigovora o kojima je trebalo odlučivati sadašnje Povjerenstvo, što znači da bi godišnje ukupni trošak bio cca 23.000,00 kuna (prosječna neto plaća u Republici Hrvatskoj u 2016. godini bila je 5.693,00 kuna), a u 2017. godini zaprimljeno je 11 prigovora koji su u nadležnosti Povjerenstva, što znači da bi godišnji ukupni trošak bio cca 9700,00 kuna (prosječna neto plaća u Republici Hrvatskoj u 2017. godini bila je 6190,00 kuna). U navedene iznose uključeni su i obvezni pripadajući doprinosi. Iz navedenoga je vidljivo da se za rad novopredloženog Povjerenstva ne bi trebala osigurati značajna sredstva iz državnog proračuna te se predlaže da se ista osiguraju iz sredstava Ministarstva unutarnjih poslova. Nadalje, tijekom primjene Zakona uočene su određene poteškoće u primjeni odredaba važećeg Zakona o policiji kojima je uređen rad policijskih službenika po nalogu, nadležnost za rješavanje žalbi na rješenja o radno-pravnom statusu policijskih službenika, provedba internog oglasa za popunjavanje slobodnih radnih mjesta policijskih službenika, raspored, premještaj i disciplinska odgovornost policijskih službenika, stoga se te odredbe nastojalo preciznije urediti. Naime, u vezi rada policijskih službenika po nalogu u praksi je zamijećeno da se, radi različitih razloga (primjerice: neispunjavanje uvjeta potrebnog policijskog zvanja za raspored na radno mjesto) u proteklom razdoblju povećao broj policijskih službenika koji su poslove drugog radnog mjesta obavljali po nalogu nadređenog rukovoditelja. Također, dosadašnje iskustvo u primjeni ovoga članka pokazalo je da propisani uvjet za obavljanje poslova drugog radnog mjesta - „ako je za to osposobljen“ nije dovoljno precizan, odnosno nije definirano što znači da je netko osposobljen za neke poslove odnosno podrazumijeva li to da ima stručnu spremu i zvanje utvrđeno za to radno mjesto kao i neke posebne uvjete (radno iskustvo u određenom trajanju, završene neke oblike osposobljavanja, znanje stranog jezika i sl.). Isto tako, vremenski nije ograničeno razdoblje u kojem policijski službenik može po nalogu obavljati poslove drugog radnog mjesta. Stoga se ovim Prijedlogom Zakona predlaže članak 32. važećeg Zakona o policiji brisati, jer je materija obavljanja poslova po nalogu nadređenog službenika (dužnost izvršavanja naloga, dužnost odbijanja naloga, mogućnost odbijanja naloga, izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika, dužnost zamjene odsutnog državnog službenika, zabrana postupanja izvan ovlasti) u cijelosti propisana Zakonom o državnim službenicima te nema potrebe propisivanja posebnih odredbi za policijske službenike. Nadalje, člankom 46. stavkom 1. važećeg Zakona o policiji propisano je da je odlučivanje o svim pravima, obvezama i odgovornostima policijskog službenika upravna stvar, što znači da se rješenja o tim pravima, obvezama i odgovornostima donose u upravnom postupku. Ovako formuliran članak 46. Zakona o policiji znatno je širi od odredbi važećeg Zakona o državnim službenicima koji u članku 63. taksativno nabraja o kojim pravima i obvezama državnih službenika se odlučuje u upravnom postupku, dok se za ostvarivanje ostalih prava i obveza iz državne službe odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu. Isto tako, Zakon o državnim službenicima propisuje da Odbor za državnu službu u upravnom postupku u drugom stupnju odlučuje samo o žalbama izjavljenim na rješenja o pravima i obvezama iz članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, dok se ostali akti kojima se odlučuje o drugim pravima i obvezama državnih službenika ne donose u upravnom postupku. Stoga je ovim Prijedlogom Zakona članak 46. Zakona o policiji usklađen sa Zakonom o državnim službenicima te se dodaje novi stavak 3. kojim se utvrđuje nadležnost Odbora za državnu službu za odlučivanje u drugom stupnju o žalbama izjavljenima na rješenja o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku službe policijskog službenika. Sljedeća dopuna učinjena je u članku 61. Zakona o policiji kojim su propisani razlozi za razrješenje zamjenika glavnog ravnatelja policije te načelnika policijskih uprava, prije roka na koji su imenovani. Kao novi razlog za razrješenje navedenih osoba, prije isteka mandata, uvodi se ocjena „zadovoljava“ za prethodnu kalendarsku godinu. Na predloženi način bi i ocjena rada najviših policijskih rukovoditelja koji je ispod očekivane i profesionalne razine postao razlog za njihovo razrješenje prije isteka razdoblja na kojeg su imenovani. U tom smislu svakako će, po stupanju na snagu predloženih izmjena i dopuna Zakona o policiji, biti potrebno detaljnije urediti podzakonski propis kojim se uređuje ocjenjivanje policijskih službenika. Ovim Prijedlogom Zakona nadalje se, kao novinu, iz kruga osoba koje se imenuju na razdoblje od pet godina (glavni ravnatelj policije, njegovi zamjenici i pomoćnici, načelnici policijskih uprava i načelnici policijskih postaja) predlaže izostaviti pomoćnike glavnog ravnatelja policije i načelnike policijskih postaja. Primjerice, radno mjesto načelnika policijske postaje svrstano je u kategoriju radnih mjesta rukovodećih policijskih službenika, ali u potkategoriju rukovoditelja. U klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika brojna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika svrstana su u višu potkategoriju (viši rukovoditelj) od one u koju su svrstana radna mjesta načelnika policijskih postaja, a izvršitelji na tim radnim mjestima ne imenuju se na razdoblje od pet godina. Provedba odredbe članka 60. stavka 1. Zakona o policiji, u smislu imenovanja načelnika policijske postaje na razdoblje od pet godina, pokazala se nesvrhovitom u praksi te se stoga predlaže izostaviti načelnike policijskih postaja iz kruga osoba koje se imenuju na propisano razdoblje. U pogledu odredbi kojima je reguliran interni oglas, raspored i premještaj policijskih službenika za istaknuti je da se predloženim izmjenama članaka 62., 63., 64. i 72. nastojalo ta pitanja urediti optimalnije i svrhovitije kako bi se otklonili uočeni problemi. Predlaže se da se putem internog oglasa popunjavaju slobodna radna mjesta potkategorije glavni rukovoditelj (osim, glavnog ravnatelja policije, njegovih zamjenika i pomoćnika te načelnika policijske uprave) i slobodna radna mjesta načelnika policijske postaje, s time da bi odabir kandidata za radno mjesto načelnika policijske postaje obavljalo isto povjerenstvo koje obavlja odabir kandidata za radna mjesta zamjenika i pomoćnika glavnog ravnatelja policije i načelnika policijske uprave. Nadalje, kod premještaja policijskih službenika uočeno je da važeća odredba članka 72. stavka 1. kojom je propisano da se policijskog službenika po potrebi službe može premjestiti na slobodno radno mjesto u okviru stečenog stupnja obrazovanja i osobnog policijskog zvanja u znatnoj mjeri onemogućuje premještaj policijskih službenika jer se policijski službenik može premjestiti samo na radno mjesto njegovoga osobnog zvanja, a u pravilu takvih slobodnih radnih mjesta nema. Dopune članka 88. važećeg Zakona o policiji usmjerene su na omogućavanje daljnjeg razvoja visokog policijskog obrazovanja koje prema trenutnom stanju završava na razini stručnog specijalističkog studija kriminalistike, a dugoročni cilj je omogućiti vertikalno napredovanje do najviših akademskih stupnjeva na sveučilišnoj razini. Prema zatečenom normativnom stanju, odredba propisuje samo mogućnost sudjelovanja Visoke policijske škole u sveučilišnim studijima za potrebe javnosti, što se ovim Prijedlogom nastoji proširiti i na potrebe policije. Problemi koji proizlaze iz zatečene odredbe su u nemogućnosti pripreme novih studija koji bi bili namijenjeni pretežito policijskim službenicima. Dopune članka 88. također se odnose na uvođenje novog stavka 4. kojim se opisuje vrsta poslova kojima se bavi Visoka policijska škola, uz postojeću normiranu djelatnost nastave. Naime, Visoka policijska škola osim što ima odobrenje (dopusnicu Ministarstva znanosti i obrazovanja) za obavljanje nastavne djelatnosti iz visokoškolskog obrazovanja, ima odobrenje i za obavljanje djelatnosti znanstvenog istraživanja. Te dvije djelatnosti se razlikuju po potrebnim uvjetima u propisima o visokom školstvu i nizu povezanih okolnosti (članci 22. i 48. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju). Uvođenje nove odredbe bi cjelovito opisalo poslove Visoke policijske škole, a ujedno bi omogućilo razvoj u području napredovanja nastavnika u odgovarajućim zvanjima, sudjelovanja u dobivanju sredstava za znanost i u isticanju prepoznatljivosti znanstvenog područja koje se bavi policijom. Treća dopuna odnosi se na Statut Visoke policijske škole koji u nekim dijelovima sadrži odredbe o načinu imenovanja rukovodećih policijskih službenika čime nije usklađen s odredbama Zakona o policiji. Uvođenje nove odredbe će jasnije determinirati opseg poslova koji mogu biti normirani Statutom i koji su prepušteni akademskom samoupravljanju uz uvažavanje specifičnosti organizacije Ministarstva. Posebnosti visokog policijskog školstva imaju utemeljenje u članku 48. stavcima 4. i 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, što uključuje i upravljanje ljudskim potencijalima. Uz navedeno, ovim se Zakonom, kao važna novina, uvodi naknada za stanovanje. Pravo na ovu naknadu imao bi policijski službenik raspoređen u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta, koji nema riješeno stambeno pitanje i ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza. Isto tako, ovo pravo bi imali i policijski službenici kojima je mjesto rada na otoku, a mjesto prebivališta na kopnu ili drugom otoku, ili obratno, bez obzira na udaljenost. Naime, praksa je pokazala da je u pojedinim policijskim upravama (primarno: PU dubrovačko-neretvanska, PU istarska, PU ličko-senjska) nezadovoljavajuća popunjenost radnih mjesta policijskih službenika domicilnim stanovništvom, stoga se polaznike tečaja za zanimanje policajac, nakon završenog tečaja, na temelju ugovora, na pet godina, raspoređuje u navedene policijske uprave. S obzirom na nedostatna primanja, nedostatak smještajnih kapaciteta (službenih i privatnih), posebice tijekom trajanja turističke sezone, policijskim službenicima je izrazito teško organizirati i podmirivati obveze vezane uz smještaj. Navedeno, kao i odvojenost od obitelji i mjesta prebivališta su važniji razlozi radi kojih policijski službenici, nakon isteka ugovornog roka, inzistiraju na premještaju. Stoga, s ciljem zadržavanja policijskih službenika u policijskim upravama u koje su raspoređeni, poticanja motivacije za policijsku službu, zadovoljavanja njihovih socijalnih i obiteljskih prilika, predlaže se uvođenje ove naknade.